Djetinjstvo I Mladost
Kao što je njegova majka primijetila, Mohanji je rođen nasmijan 23. veljače 1965. godine. Vjerojatno je tako bilo jer je poznavao svoju odabranu svrhu, popraćenu stoičkim prihvaćanjem života punog kušnji i nevolja. Besciljno je lutao od djetinjstva do adolescencije, a zatim u ranu mladost. Iako nije pao nijedan predmet, nije ni briljirao. Kaže: “Ne mogu reći što sam naučio iz obrazovanja, jer sam većinu svog studentskog života markirao nastavu i gledao filmove.” Njegov naizgled bezbrižan stav i nekonformističko razmišljanje bili su stalni izvor brige za njegove roditelje i rodbinu.
Ukratko, moj život, kao i svi ostali, imao je različite faze – djetinjstvo puno dojmova i istraživanja, uobičajena zbunjenosti u mladosti i pokušaji da razumijem svoju svrhu na zemlji, samo-pozicionirana odrasla dob koja me natjerala da shvatim da ništa nije pod mojom kontrolom i stoga više ništa nije bilo važno. Jedina bit koju su mi ove faze dale je da je sve privremeno; Imao sam. Osjetio sam. Pustio sam. Moj najveći izazov bio je pozicionirati se u društvu koje je uvjetovano i strukturirano konceptima – koje očekuje da se prilagodimo i zatvorimo unutar “odobrenih i dopuštenih” granica izražavanja, što je stanje koje sam smatrao jednakim smrti.
Crna Ovca u Mojoj Obitelji
Pitanje učitelja: “Što bi volio biti kad odrasteš?” dobilo je odgovor, “Želim biti sam” od petogodišnjeg Mohanjija. Uslijedio je bijesan poziv njegovim roditeljima, dovodeći u pitanje njegovu inteligenciju i zahtjev da ga smjeste u školu za učenike s posebnim potrebama. Mohanjijev djed s majčine strane, učen astrolog i duhovno razvijena duša, prekorio je tjeskobnu i zabrinutu majku da ostavi dječaka na miru i pronicljivo rekao: “Zapamti moje riječi. Jednog će dana cijela naša obitelj biti poznata po njemu.” U predpubertetskim godinama Mohanji je jednom rekao svom prijatelju: “Sami stvaramo svoju sudbinu i zovemo je usudom” zbog čega je njegov prijatelj pomislio da je lud. Iako su mu takvi oštroumni uvidi bili prirodni, često se pitao zašto su se ljudi uzrujali i nisu uspjeli shvatiti dublje značenje. Prema njegovim riječima, “Ja sam očito bio crna ovca u svojoj obitelji i među prijateljima, ali i mogućnost u velikom svijetu misterija.”
U svojim tinejdžerskim godinama, Mohanji je istraživao puni doseg svojih fizičkih, mentalnih i intelektualnih sposobnosti. Uvijek je volio eksperimentirati, stoga je iskušavao svoju fizičku izdržljivost kriketom, planinarenjem, borilačkim vještinama, boksom, biciklizmom itd. Bavio se umjetnošću (poezijom i dramom) i eksperimentirao s intelektualnim izazovima kroz knjige, psihologiju i new age filmove. Nakon postdiplomskog studija književnosti, Mohanji je izgradio karijeru u industriji pomorskog transporta kao dinamičan voditelj s dvadeset četiri godine iskustva višeg menadžmenta na Bliskom istoku. Mohanji se oženio sa Sarithom 1992. godine. Kći Ammu je u njihov život ušla u studenom 1995. g. Obitelj puna ljubavi, uspješna karijera, financijska sigurnost – život nije mogao biti bolji.
Pravi uspjeh je kada se osoba uspješno nosi sa životom, tako što je zadovoljna u svakom trenutku života. Niti jedan akademski ispit ne može zamijeniti vrijednost stvarnog iskustva. Biti praktičan pomaže. Kao i za sve, život me naučio mnogo vrijednih lekcija koje mi, naravno, obrazovanje nije moglo pružiti.
Točka Preokreta
Njegov put transformacije započeo je Ammuinom smrću u tragičnoj prometnoj nesreći 23. kolovoza 2000.g. Gubitak jedinog djeteta ostavio je ogromnu prazninu u njegovom životu. Mohanji kaže: “Ammu je bila božanska duša. Usprkos njezinoj dobi, njezin odnos sa mnom bio je prijateljski. U te četiri godine naučila me mnogo stvari. Prvo, pružila mi je priliku da iskusim očinstvo. Pružila mi je ogromnu ljubav i privrženost, često me čak i prekoravala i grdila poput starije osobe. Njezina je priroda bila ljubav. Osvijestila mi je mogućnost jedne dublje ljubavi, iznad svih ljudskih barijera. Voljela je svako biće. Nije ni čudo što su stotine ljudi raznih dobnih skupina došle odati počast na sprovod ovom četverogodišnjem djetetu! Njezina iznenadna smrt ostavila me potpuno praznim i uništenim. Bili smo potpuno skrhani.”
Izgubiti puno da bismo ponešto dobili
Ammuina smrt ubrzala je niz susreta s neizbježnom sudbinom. Mohanji se rastao od svoje žene Sarithe, imovina mu pokradena, izgubio je zaradu, ulaganja su mu propala i na kraju je izgubio i posao. Doslovno je ostao bez obitelji, novca, imovine i posla. Budući da nevolja ne dolazi sama, prvo je dobio bubrežne kamence, a kasnije i bolnu infekciju kože koja je bila nepodnošljiva u vrućoj pustinjskoj klimi Bliskog istoka. Doslovno napušten i zaboravljen od prijatelja i obitelji, Mohanji je doživio ljudsku patnju u najgorem obliku. Unatoč tome, odbio je dopustiti da ga ti događaji definiraju. Po njegovim riječima, “Bog je jedno po jedno uklonio sve za što sam vjerojatno bio vezan i čvrsto me postavio na put slobode i oslobođenja. Moramo izgubiti puno da bismo ponešto dobili.”
Istraživanje mojih suptilnijih aspekata pojačalo se i postalo prioritet do 2000. godine. Svaki dan između 3 i 8 ujutro povlačio sam se u sebe, u sobi koju sam stvorio kao špilju u svojoj kući, samo sa lampom i ničim drugim u tom prostoru. Plamen te svjetiljke bio je moj put, odredište za koncentraciju. Spaljivao sam svaki aspekt sebe kao ulje u toj lampi, baš kao što izvodimo rituale s vatrom. Tako sam znao sjediti u potpuno rastvorenom stanju potpune beznačajnosti. Danima i mjesecima sam se koncentrirao na spaljivanje svakog aspekta sebe. Davao sam vatri sve svoje pohranjene materijale kao što su osjećaji, emocije, boli, tuge, koncepti, sviđanja, nesviđanja, nesigurnosti, vlasništvo, ljubavi i predrasude, uključujući osobna ograničenja. Kako je vatra gutala sve više i više, počeo sam doživljavati prazan prostor bez koncepata unutar kojeg sam izgubio sve prisile da razmišljam, govorim ili djelujem. Počele su cvjetati sloboda i tišina. Tako je na kraju rođen Mohanji – izvan ograničenja i bez njih.
Unutarnja Promjena
Buka je prolazna…
Njegova izoliranost, agonija, bol i patnja na kraju su ga odveli u duboko unutarnje istraživanje i istinsku potragu za suštinskim smislom i svrhom života. Nakon što je obavio posljednje rituale za Ammu, odmah je otišao na Himalaju koja je s vremenom postala njegov drugi dom. Čeznuo je pronaći mir tišine i pobjeći od svijeta buke u koji je bio uključen kroz odnose, posao, društvo i tako dalje. U tom kontekstu svijet buke znači aktivan um s aktivnim mislima – izvor svake buke. Himalaja je bila dobrodošla promjena gdje je pronašao utjehu u mudrosti i bezuvjetnoj ljubavi Majstora, te u miru i tišini u njezinim udaljenim mjestima. Međutim, kada bi se vratio s Himalaje, ponovno bi se našao u svijetu buke. Shvatio je da je tišina koja se nalazi u mirnoj samoći privremena i da mora tražiti tišinu usred buke. Tako je završila njegova neprestana potraga za tišinom na Himalaji.
Od tada, svakog jutra bi se duboko povezao unutar sebe kako bi osjetio mir tišine unutar buke – tišinu između dva daha, tišinu između dva otkucaja srca, tišinu između dvije misli. Usredotočio se na prostor između buke (daha, otkucaja srca, misli), otišao tamo i osjetio tu tišinu. Mohanji objašnjava: “Kad prestane buka, nastaje tišina. Zvukovi su privremeni, tišina je trajna. Naš fokus određuje ono što percipiramo. Obično se fokusiramo samo na buku i propustimo tišinu. Kada se usredotočimo na tišinu, ne čujemo buku. Tišina se počinje odvajati postupno se širi. Na kraju vidimo samo tišinu, shvatimo da je tišina srž, i živimo to cijelo vrijeme. Zatim, bez obzira na zvukove koji se događaju unutar ili oko nas, to ne utječe na nas i uvijek smo u dubokom stanju mira i tišine. Inače, nismo navikli na šutnju jer nam je to neprirodno. Navikli smo na svijet buke koji nas stalno vuče natrag.” Trebalo mu je deset godina da se stabilizira i uspostavi u tom svijetu tišine i da naposljetku postane jedno s njim.
Unatoč svemu tome, Mohanji je ostao introvertiran i skroman, susretljiv, jedan među mnogima. Život nosi svoju ironiju. Nakon što se ustoličio u tišini, zamoljen je od strane Guru Mandale (majstori Tradicije) da istupi i ponovno progovori u svijetu buke. Mohanji kaže: “Ranije sam bio čovjek iz buke zvan Mohan koji je jurnuo u svijet buke kao još jedna buka, da bih ili dodao svoju buku svijetu ili uzeo iz svijeta buke. Sada sam odlazio u svijet buke kao tišina. Tu je počeo Mohanji, i ono što ja isporučujem svijetu je aspekt te unutarnje tišine.” Duboka želja za služenjem društvu oblikovala se unutar tog praznog prostora lišenog korova i nereda bučnih misli. Jedan svetac je nadahnuo Mohanjija ovim riječima: “Ublaži patnju djece Majke Zemlje i naći ćeš mir.” Kao odgovor, Mohanji je 2003. pokrenuo ACT (Ammucare Charitable Trust) fondaciju kao platformu za nesebično služenje izvan svih ljudskih barijera, za podršku bespomoćnima i potrebitima. Njegova vizija bila je stvaranje volonterske organizacije bez troškova, članarina ili obveznih plaćanja bilo koje vrste.
Uobičajeni kritičari govorili su da to neće uspjeti. Pitali su:“Ako nemaš dovoljno sredstava, tko će te podržati? Tko će stajati iza tebe?” Mohanji je odgovorio: “Nitko.” Pitali su:“Onda, koji je tvoj doprinos Ammucareu?” Mohanji je odgovorio: “Ja sam.” Mohanji objašnjava: “Uvijek se svemu dajem. To je moja snaga. Uvijek ulažem sebe, bilo da se radi o ljudima, organizaciji, situacijama, inicijativama ili svijetu.” Danas se njegova poruka bezuvjetne ljubavi i nesebičnog služenja izražava kroz Ammucare i ACT Fondaciju koje humanitarno djeluju na globalnoj razini.
Nesebično služenje naša je odgovornost i znak naše profinjenosti. Pomaže očistiti naš unutarnji svijet. Pravo bogatstvo dolazi od onoga što možemo dati ovoj zemlji, a ne od onoga što uzimamo.
Širenje poruke
In the depth of silence, he received the Moć čistoće i 360° meditations at different times. With the meditations came Shaktipat – a transfer of the energies from higher realms of consciousness to the recipient. Devi Mohan appeared in his rather grim but surreal life in 2007 and was instrumental in bringing him into the limelight. She encouraged Mohanji to share his inner wealth so the world could benefit from his knowledge. Mohanji believes that she was chosen by the Guru Mandala to pull him out of his introversion and help him deliver the knowledge and wisdom imparted by them so abundantly. The first meditations started in Dubai in early 2007, combined with spiritual discourses (satsang) were offered to all unconditionally and free of cost. The experiences were powerful and varied – heavy cleansing, communions with the Masters, and life-transforming experiences. Word about the Mohanji and his life-changing messages spread rapidly.
Devi i Mohanji vjenčali su se u travnju 2010., a blagoslovljeni su divnom kćeri Milom u travnju 2011. Njihov brak sklopljen je kao duhovna zajednica dvoje ljudi ujedinjenih radi više svrhe. S vremenom je Mohanji napustio posao kako bi posvetio svoj život isključivo svrsi davanja vrijednosti društvu, s čvrstim uvjerenjem da se svijet mora poboljšati zbog naše prisutnosti u njemu. Uslijedilo je još meditacija i tehnika (link na stranicu s tehnikama). Meditacije su prevedene na mnoge jezike i sada se provode diljem svijeta pojedinačno i u grupama. Danas postoje stotine tisuća ljudi diljem svijeta koji doživljavaju pozitivnu transformaciju zahvaljujući njegovoj prisutnosti, učenjima i tehnikama – od slavnih osoba, sportaša, poslovnih ljudi, profesionalaca, poduzetnika do zatvorenika i onih koji boluju od lošeg mentalnog zdravlja. Njegova učenja sada su se proširila diljem svijeta kroz institucije registrirane u više od 15 zemalja i dodatnih volonterskih ogranaka u više od 30 zemalja.
Mnogi suvremeni Učitelji Mohanjiju su dodijelili titule kao znak poštovanja i časti za njegov duhovni status. Shri Shri Vittalananda Saraswati (Vittal Babaji) dao mu je titulu Raja Yogi ili Raja Rishi, Thyagananda Sharma dao mu je titulu Vishwa Kalyananda Bharati (onaj koji radi za dobrobit svemira), Avadhoota Nadananda dodijelio mu je titulu Brahmarishi (najviši razred rishija ili mudraca u hinduizmu), a Mudrac Agastya preko Devi Amme dao mu je titulu Jagat-mitra (prijatelj svijeta), a zatim Vishwa-mitra (prijatelj svemira).
Od svih titula, Mohanji se najviše poistovjećuje s onom Jagat-mitre – prijatelja svijeta. Čak i uz ogroman rast tijekom ovih godina, on i dalje ostaje jednostavan i skroman, nevezan za okvire ili koncepte društva, dostupan svima onima koji žele živjeti slobodni i oslobođeni, dajući svoj maksimum u svakoj situaciji i doprinoseći vrijednost svijetu bezuvjetno, bez očekivanja svakim trenutkom svog postojanja.
Croatian 
English 
Italian 
Hindi 
French 
Macedonian 
Russian 
Persian 
Dutch 
Spanish